Kada autor objavi knjigu, njegov se posao često promatra kao zaokružena cjelina: rukopis je napisan, (potencijalne) ilustracije su dovršene, knjiga je otisnuta, predstavljena javnosti i naposljetku je pronašla svoje čitatelje. U izdavačkom smislu to doista jest važna prekretnica, ali iz perspektive dugoročnog razvoja autorskog rada, objavljivanje može biti tek početak procesa koji knjizi daje dodatnu vrijednost, otvara nove mogućnosti i omogućuje joj da pronađe publiku kojoj se možda ne bi obratila isključivo putem knjižara i književnih promocija.

Knjiga, naime, nije nužno samo proizvod koji postoji na tržištu. Ovisno o temi, ciljanoj publici i načinu na koji joj autor pristupa, ona može postati polazište za edukativne programe, radionice, izložbe, javne razgovore, suradnje s institucijama ili sadržaje koji se godinama nadograđuju. Takav pristup zahtijeva drukčije promišljanje autorskog rada: umjesto da se sva energija usmjeri na trenutak izlaska knjige, potrebno je već tijekom njezina nastanka razmišljati o tome što se s njezinim sadržajem može dogoditi nakon objavljivanja.

Knjiga je početak, a ne nužno završetak projekta

Moj primjer toga jesu moje „Priče o neustrašivim hrvatskim ženama“ ili, kako su nazvane u drugom izdanju, „Neustrašive hrvatske žene“.

Ideja za knjigu proizašla je iz interesa za žene čija su postignuća obilježila hrvatsku povijest, kulturu, znanost i društvo, ali čija imena nisu uvijek dovoljno zastupljena u sadržajima s kojima se susreću mlađe generacije. Takva tema nije bila važna samo kao književni sadržaj nego i kao polazište za razgovor o obrazovanju, vidljivosti žena i načinu na koji prenosimo povijesno znanje.

S vremenom je knjiga dobila život i u drugim formatima, među kojima su izložbeni i obrazovni sadržaji, a pojedine su priče pronašle mjesto i u čitankama. Novo izdanje pokazalo je da interes za temu može trajati i nakon što prođe razdoblje prvotne promocije.

Takav razvoj nije moguće unaprijed jamčiti niti se događa sa svakom knjigom, ali ovaj primjer pokazuje koliko je važno prepoznati širi potencijal vlastitog rukopisa. Najvrjedniji dio knjige može biti ono što se iz nje može razviti: pitanje koje postavlja, znanje koje prenosi, problem koji otvara ili iskustvo koje čitateljima pomaže razumjeti nešto što su dotad teško imenovali.

Zato se pri planiranju knjige vrijedi zapitati ne samo kome je namijenjena nego i gdje bi njezin sadržaj još mogao biti koristan. Ako pišete za djecu, postoji li mogućnost suradnje sa školama i knjižnicama? Ako se bavite određenom društvenom temom, može li knjiga potaknuti razgovor u kulturnim centrima ili organizacijama koje se njome bave? Ako pišete praktičnu knjigu, može li postati temelj za predavanje, edukaciju ili strukturirani program?

Odgovori na ta pitanja mogu utjecati na način na koji ćete knjigu predstaviti, razvijati i dugoročno pozicionirati.

Odredite što knjiga može ponuditi izvan čitanja

Nije dovoljno odabrati temu koja se čini važnom i očekivati da će se oko nje spontano razviti dodatni sadržaji. Potrebno je prepoznati konkretnu vrijednost koju knjiga donosi određenoj publici i osmisliti načine na koje se ta vrijednost može prenijeti u drugačijem obliku.

Pritom nije cilj svaku knjigu pretvoriti u radionicu ili od nje stvoriti čitav niz komercijalnih proizvoda. Takav bi pristup često bio neprirodan, a u nekim slučajevima i nepotreban. Cilj je prepoznati ono što je već sadržano u knjizi i pronaći odgovarajući način da se to dodatno razvije.

Primjerice, moja slikovnica „Neobična boca“ koja se bavi složenim obiteljskim odnosima može otvoriti prostor za stručni razgovor s roditeljima, knjižničarima i odgojno-obrazovnim djelatnicima. Priručnik za pisanje može se nadograditi individualnim mentorstvom, grupnim programom ili analizom rukopisa.

Što je jasnije definirana korist koju knjiga može ponuditi izvan samog čitanja, lakše je osmisliti suradnje koje imaju smisla i za autora i za instituciju ili publiku kojoj se obraća.

Prilagodite sadržaj različitim publikama

Jedna od čestih pogrešaka u promociji knjiga jest pretpostavka da će ista poruka jednako dobro funkcionirati za sve potencijalne čitatelje. Međutim, knjiga koja može biti zanimljiva roditeljima, nastavnicima, knjižničarima i kulturnim institucijama svakoj od tih skupina može biti zanimljiva iz drukčijeg razloga.

Za roditelje će možda biti važna tema o kojoj žele razgovarati s djecom, dok će nastavnicima biti važna povezanost sa školskim sadržajima i mogućnost primjene u nastavi. Knjižničari će razmišljati o tome kako knjigu uključiti u programe poticanja čitanja, a organizatori kulturnih događanja o tome kakav razgovor, radionicu ili izložbu mogu iz nje razviti.

Izgradite suradnje koje imaju smisla

Ako knjiga obrađuje temu koja nadilazi osobno čitateljsko iskustvo, njezin se doseg može povećati suradnjom s institucijama i ljudima koji se tom temom već bave. Škole, knjižnice, muzeji, udruge, kulturni centri i stručne organizacije mogu biti važni partneri, ali suradnju je potrebno osmisliti tako da svaka strana razumije što njome dobiva.

Umjesto slanja općenite ponude za promociju knjige, korisnije je predložiti konkretan program. To može biti susret s učenicima uz pripremljene aktivnosti, tematska radionica, razgovor s relevantnim stručnjakom, izložba popraćena edukativnim sadržajem ili ciklus događanja koji se može ponavljati.

Važno je pritom razmišljati i o izvedivosti. Program koji se može prilagoditi različitim prostorima, dobnim skupinama i vremenskim okvirima ima veće mogućnosti primjene od ideje koja funkcionira samo u jednom obliku. Dobro osmišljen sadržaj može se tako razvijati kroz različite suradnje, a da pritom zadrži svoju osnovnu ideju i autorski identitet. Upravo to ja radim s „Neustrašivim hrvatskim ženama“.

Razmišljajte dugoročno, a ne samo u vrijeme izlaska knjige

Promocija knjige često je koncentrirana na nekoliko tjedana oko njezina izlaska. Tada se objavljuju najave, organiziraju predstavljanja, dogovaraju intervjui i pokušava privući što veća pozornost. Takve su aktivnosti važne, ali ako se cijela komunikacija zaustavi nakon prvog vala interesa, knjiga može ostati bez prilika koje se otvaraju tek s vremenskim odmakom.

Dugoročniji pristup počinje planiranjem sadržaja koji se može ponovno aktualizirati. Razne godišnjice, aktualne društvene teme, novi obrazovni programi, književni festivali i suradnje s institucijama mogu biti povod da se knjiga ponovno predstavi, ovaj put kroz drukčiju perspektivu.

Neka uz knjigu raste i vaš autorski identitet

Postoji još jedna važna razlika koju autori često primijete tek nakon nekoliko objavljenih knjiga. Knjiga može postati prepoznatljiva, a da njezin autor ne postane jednako prepoznatljiv. Publika pamti naslov, temu ili ilustracije, ali ne mora nužno povezati taj sadržaj s osobom koja ga je stvorila.

Zato je važno graditi i autorski identitet koji povezuje pojedinačne projekte. To znači da bi iz njegova rada s vremenom trebala postati vidljiva određena stručnost, perspektiva ili način promišljanja koji publici pomaže razumjeti što može očekivati od njega.

Autor koji piše o obrazovanju, povijesti i društvenim temama može svoju prepoznatljivost graditi kroz istraživački pristup i sposobnost približavanja složenih sadržaja široj publici. Autor koji se bavi praktičnim pisanjem može je graditi znanjem o tekstu, uredničkom procesu i izdavaštvu. U oba slučaja knjige postaju dio šire profesionalne cjeline, a ne nepovezani proizvodi koji svaki put počinju od nule.

U tome važnu ulogu imaju vlastita web-stranica, kvalitetno predstavljeni projekti, javni nastupi i sadržaji koji pokazuju kako autor razmišlja i radi. Njihova svrha nije samo povećati broj pratitelja nego i omogućiti ljudima da razumiju autorov rad, pronađu relevantne informacije i prepoznaju priliku za suradnju.

Knjiga koja živi dalje traži drukčiji pogled na autorski rad

Pretvoriti knjigu u projekt koji će živjeti izvan korica ne znači svaku ideju pretvoriti u poslovnu priliku niti od pisanja napraviti neprekidnu marketinšku aktivnost. Riječ je o tome da autor prepozna što je stvorio, kome taj sadržaj može koristiti i na koje se načine može dalje razvijati bez gubitka svoje izvorne vrijednosti.

Za takav su pristup potrebni kreativnost, razumijevanje publike, spremnost na suradnju i sposobnost dugoročnog planiranja. Potrebno je prihvatiti i da razvoj knjige ne mora uvijek biti brz ni mjerljiv isključivo prodajom.

Najvažnije je, međutim, da se o mogućnostima razmišlja dovoljno rano. Kada autor već tijekom nastanka rukopisa prepoznaje širi potencijal svoje teme, lakše može planirati sadržaje, povezivati se s relevantnim ljudima i pripremiti temelje za buduće projekte. No čak i kada je knjiga već objavljena, nije kasno, ne brinite. Još uvijek se sve stigne, a ako trebate pomoć u tom aspektu, slobodno mi se javite.