Volim knjige koje nam prenose znanje, koje nas uče o manje poznatim činjenicama i one nakon kojih počinjemo postavljati pitanja o kojima prije nismo razmišljali. Upravo mi je zato moto ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige, „Od priča do otkrića”, posebno zanimljiv. Podsjeća nas da čitanje nije samo upoznavanje s nečim novim nego i početak istraživanja, propitivanja i otkrivanja svijeta oko nas. Uostalom, tako i nastaju znanstvenici, zar ne?

Ove godine imam posebno mnogo prilika o tome razgovarati s djecom. U sklopu Mjeseca hrvatske knjige gostujem u knjižnicama i održavam radionice povezane sa svojim knjigama. Svaki takav susret podsjetnik mi je na to koliko je važno djeci ponuditi priče koje će ih zainteresirati, potaknuti njihovu znatiželju i pokazati im da iza svake stranice postoji još mnogo toga što mogu istražiti.

Upravo se tu susreću čitanje, učenje i pisanje. Sve troje počinje zanimanjem za nešto što želimo bolje upoznati.

Što možemo otkriti kroz priče o ženama iz hrvatske povijesti?

U knjizi Neustrašive hrvatske žene okupila sam priče o ženama koje su svojim životima, radom i postignućima ostavile trag. Među njima su i znanstvenice, čije nas biografije podsjećaju da su znatiželja, istraživanje i želja za novim spoznajama važan dio napretka. Primjerice, Zlata Bart koja je osmislila Vegetu i juhe uz vrećice, Zrinka Tamburašev koja je bila dio tima oko izuma Sumameda, biokemičara Marijana Fišer-Herman, izumiteljica prvog hrvatskog lasera Lidija Colombo, neuropsihijatrica Duška Blažević, prva hrvatska liječnica Milica Šviglin Čavov i druge.

Kada djeci predstavljamo žene koje su se bavile znanošću, umjetnošću, obrazovanjem i drugim područjima, pokazujemo im koliko različitih putova postoji do novih otkrića i koliko je važno imati priliku razvijati vlastite interese.

Životne priče žena iz prošlosti otvaraju i pitanja o vremenu u kojem su živjele. Koje su mogućnosti imale? S kojim su se preprekama suočavale? Što ih je potaknulo da se bave upravo svojim područjem? Njihova postignuća dobivaju dodatno značenje kada ih promatramo u kontekstu okolnosti u kojima su nastajala.

Takve su priče vrijedan poticaj za razgovor s djecom jer pokazuju da povijest nije samo niz godina i događaja koje treba zapamtiti. Čine je ljudi, njihove ideje, istraživanja, odluke i pokušaji da promijene nešto u svojem okruženju.

Od čitanja do istraživanja: Zašto su važne dječje radionice?

Tijekom susreta u knjižnicama posebno mi je važno da djeca ne budu samo slušatelji. Knjiga može biti početak razgovora, kreativnog zadatka ili istraživanja koje se nastavlja i nakon završetka radionice.

Poticanje čitanja ujedno znači i stvaranje prilika da djeca upoznaju različite teme, povezuju informacije i postavljaju vlastita pitanja. Kada ih neka priča zainteresira, otvara se prostor za nova otkrića.

Upravo je to jedna od vrijednosti susreta djece s knjigama u knjižnicama. To postaju prostori u kojima se susreću različite ideje, iskustva i generacije. Radionice dodatno otvaraju mogućnost da djeca ono što su pročitala povežu s vlastitim razmišljanjima i kreativnošću.

Kada je riječ o Neustrašivim hrvatskim ženama, posebno mi je drago što se povijesne priče mogu povezati s pitanjima koja su važna i danas. Razgovor o znanstvenicama, primjerice, može potaknuti zanimanje za znanost, istraživanje i područja koja djeca tek trebaju upoznati. Priča o ženi koja je ostvarila nešto iznimno može postati razlog da požele saznati više o njezinu radu ili vremenu u kojem je živjela.

Ne možemo unaprijed znati koje će se priče djeca najviše sjećati. Možemo im, međutim, pružiti priliku da ih upoznaju i otkriju što ih u njima zanima.

Kako nastaju knjige i zašto je znatiželja važna i autorima?

Dok s djecom razgovaram o svojim knjigama, često razmišljam o njihovu nastanku. Svaka je nekoć bila ideja, pitanje ili tema koja me dovoljno zainteresirala da joj poželim posvetiti vrijeme.

Pisanje knjige ne počinje uvijek gotovom pričom koju samo trebamo zapisati. Katkad počinje istraživanjem, čitanjem i povezivanjem informacija, nekad nas zanima određena osoba ili događaj, a tek tijekom rada otkrivamo što sve možemo ispričati. Kod knjige poput Neustrašivih hrvatskih žena istraživanje je posebno važno jer je potrebno upoznati životne okolnosti, postignuća i doprinos žena o kojima pišemo.

Znatiželja je zato važan dio autorskog rada. Ona nas potiče da postavljamo dodatna pitanja, tražimo odgovore i ne zaustavimo se na prvoj informaciji koju pronađemo. Nakon toga slijedi oblikovanje priče, pronalaženje odgovarajućeg načina pripovijedanja i uređivanje rukopisa.

Ako razmišljate o pisanju vlastite knjige, ne morate odmah znati kako će izgledati cijeli rukopis. Za početak je dovoljno pronaći temu koja vas zanima i zapitati se što o njoj želite istražiti, razumjeti ili podijeliti s budućim čitateljima.

Pisanje se razvija praksom. Prva verzija ne mora biti savršena, a obično niti nije. Ideja se pak može mijenjati dok radite na njoj. Važno je napraviti prvi korak, dati si vrijeme za istraživanje i naučiti kako proces pisanja pretvoriti u niz konkretnih zadataka.

Upravo zato sam pripremila e-priručnik Kako napisati i objaviti svoju prvu knjigu?, namijenjen onima koji žele svoju ideju pretvoriti u rukopis i upoznati korake koji ih čekaju na putu do objavljivanja, a koji vrlo uskoro kreće u prodaju, uz još neke programe kojima želim pomoći budućim autorima. Dobra ideja važan je početak, ali poznavanje procesa pomaže nam da je doista provedemo u djelo.

Od priča do otkrića, od ideje do knjige

Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige za mene je prilika da ponovno promišljam o tome što se događa kada knjige izađu iz ruku svojih autora i pronađu put do čitatelja. Tijekom gostovanja u knjižnicama i radionica za djecu vidim koliko se različitih razgovora može otvoriti oko jedne knjige i koliko je nepredvidivo ono što će netko iz nje ponijeti.

Tko zna, možda će dijete nakon susreta s Neustrašivim hrvatskim ženama poželjeti istražiti život jedne od znanstvenica ili početi razmišljati čime se želi baviti. Do sada, na tri dosadašnja sureta, već su mi dvije djevojčice rekle da bi najviše od svega voljele biti liječnice.

Zato ovogodišnji moto „Od priča do otkrića” povezujem i s čitanjem i s pisanjem, uz znanost. Čitajući otkrivamo svjetove drugih ljudi, a pišući pokušavamo ono što smo istražili i naučili podijeliti s drugima.

Što vi mislite o tome? Slobodno mi javite svoja razmišljanja.